utorak, 26.02.2008.

Povijest - PREDROMANIKA

PREDROMANIKA

Predromanika (barbarska umjetnost) je umjetnost iz vremena opće seobe naroda u europi, iz vremena prodiranja barbarskih plemena (lat.izv. barbar = „onaj koji nema nikakve mjere“) koja s istoka dolaze u zapadnu Europu. Ova umjetnost podrazumijeva likovna ostvarenja Kelta, Ostrogota, Vizigota, Franaka, Langobarda, Slavena, kao i predstavnika drugih pokrštenih naroda ranog drenjeg vijeka.

Predromanika se prema najutjecajniijim narodima dijeli na:
-Merovinšku umjetnost (dobila ime po Franačkim vladarima Merovinzima)
-Karolinška umjetnost
-Otonska umjetnost

Uglavnom se razvijala centralana građevina koja je nastala evolucijom kršćanske grobne crkve – Martriji, kapelice za sahranu mučenika koji su branili kršćanstvo.
Najznačajniji primjer ostrogotske arhitekture je Teodorikov mauzolej u Raveni iz 6.st.
Građevina ima oblik križa sa križastim svodom. S vanjske strane ima deseterokutne zidove, a sa svake strene deseterokutnika ima pravokutnu nišu. Gornji kat je uži od preizemlja. Monumentalna kupola je isklesana iz jednog bloka kamena,teži nekoliko tona.
Za sarkofage, grobne ploče i oltarske pregrade koristili su plošni reljef. Ukrasi su bili u kambinaciji pletera, rozeta i križeva, no sve je bilo u strogoj geometriji.
Knjige su počeli uvezivati u pergamente čime zamjenjuju knjige u svicima. Crta se i piše isključivo perom. Knjige su počeli oslikavati, te zbog toga postaju bogatije u boji i pozlati. Nastarija ilustrirana biblija je Bečki Genesis, u kojima je slika postavljena ispod teksta i prikazuje prizor iz teksta.




Karolinška umjetnost

Karolinška umjetnost bila je u razdbolju od 8. do 10. stoljeća, a procvat doživljava za vrijeme Karla Velikog. On je pokušavao sačuvati ono što je ostalo od Rimske civilizacije, posebice književnost kroz sakupljanje i prepisivanje straih rimskih rukopisa. Danas poznajemo rimske pisce uglevnom zahvaljujući brojnim i veoma kvalitetnim karolinškim rukopisima.
No isto tako je i izučavao i rimsku arhitekturu, te je u svoju prijestolnicu prenjeo duh nekadašnje rimske gradnje. Njegova dvorska kapela sastoji se od širokog narteksa, koji je sa svake strane imao po dvije kule sa stubištem, a upravo će takva konstrukcijska shema biti osnovna za arhitekturu srednjeg vijeka.


Otonska umjetnost

Otonska umjetnost spada u fazu kasne predromanike i to u području gdje je vladala Otonska dinastija u 10. stoljeću. Njeguje aristokratsko-dvorski karakter, tj. sva umjetnička produkcija vezana je samo za dvor i samostan. Karakteristika koja obilježava ovu umjetnost je ljubav prema bjelokosti što se može i vidjeti u brojim reljefima. Jedini primjer pune plastike ili pinog reljefa je Geronov križ, na njemu je realističan prizor Isusa.


Hrvatska predromanika

Građevine hrvatskog predromaničkog crkvenog graditeljstva javljaju se na samom kraju 8. početkom 9. stoljeća. No predromaničko graditeljstvo se nastavilo kroz 10; 11. i 12. stoljeće. Početkom 9. st., u gradnji se ustaljuju novi oblici. Crkvice su većinom veoma malene. U stvari, većina ih se może smjestiti unutar okvira jednog većeg suvremenog dnevnog boravka, uz časne iznimke.
Hrvatsko je priobalje prepuno crkava i njihovih ostataka iz ranosrednjovjekovnog razdoblja.Građene su u predromaničkom stilu i jednostavne su izrade. Najveći broj crkava je vrlo malih dimenzija,ali crkva Sv.Spasa iz IX.stoljeća,što ju je dao sagraditi župan Gastika,dokaz je da su na hrvatskom području građene i veće crkve.No,veće su građevine bile podložnije propadanju,a kasnije je narod sa ruševina raznosio kamen kao građevni materijal,pa je najveći broj velikih crkava potpuno uništen.Crkva Sv.Križa u Ninu predstavlja jedan od najljepših i najpoznatijih primjera hrvatskog predromaničkoga graditeljstva,a zbog svojega originalnog oblika uvrštena je među najreprezentativnije građevine hrvatskog srednjovjekovlja.
Koliko je u starohrvatskom graditeljstvu bio omiljen centralni oblik građevine s kupolom,svjedoći veliki broj crkava istog ili sličnog oblika,što isključuje mogućnost spontanoga nastanka do kojega je graditelj samostalno mogao doći,već upućuje na to da je takav oblik izravno preuziman ili prenošen iz Dalmacije ili Bizanta.U Bizantskoj Dalmaciji su istovremeno građene crkve većih dimenzija koje se izravno nastavljuju na rimsku građevnu tradiciju,preuzimajući također i elemente bizantskoga graditeljstva,ali i utjecaje iz Italije.Crkva Sv.Donata predstavlja najpoznatiju crkvu predromaničkog razdoblja u Dalmaciji.Sagrađena je u Zadru,gradu neprekinute umjetničke i graditeljske tradicije iz antičkih vremena.Crkve na hrvatskome prostoru ukrašavane su predromaničkim ukrasima,od kojih je za starohrvatsko doba posebno karakterističan troprutasti pleter,ornamentalni ukras antičke tradicije obogaćen italskim utjecajem.Hrvati su ga prihvatili i dalje razvili u skladu sa svojim shvaćanjima,pa se s pravom uvriježilo mišljenje o tradicionalnom starohrvatskom pleterskom ornamentu. Troprutastim su pleterom uz druge predromaničke ukrasne elemente poput kuka i rozeta,ukrašavane oltarne pregrade u crkvama,portali ili prozori.Sredinom XI.stoljeća u Hrvatsku i Dalmaciju počinje prodirati novi umjetnički stil,romanika.Pojave romanike u hrvatskim zemljama gotovo istodobno s pojavom toga stila na Zapadu još je jedan dokaz da Hrvatska u pogledu umjetnosti produkcije nimalo ne zaostaje za Europom u razdoblju ranoga srednjega vijeka.Romaničke su građevine većih dimenzija,čvrstih zidova i masivnih stupova.U drugoj polovici XI.stoljeća takve su se građevine počele graditi i u Hrvatskoj i Dalmaciji.U isto se vrijeme i u sklupturi počinje prikazivati ljudski lik.Osobito je značajan prikaz hrvatskog vladara,vjerojatno Petra Krešimira IV,.iz krstionice splitske stolne crkve,koji pored umjetničkog,ima i svoje veliko nacionalno značenje.





Crkva sv.Donata u Zadru, 9.st.

Sv.Donat je bio zadraski biskup. Pripisuje mu se gradnja zadarske crkve – rotonde sv.Trojstva, koja u 15.stoljeću mijenja ime u crkva sv.Donata. Crkva je izgrađena početkom 9.stoljeća. to je najvrijedniji spomenik graditeljstva ranog srednje vijeka u Hrvatskoj i simbol grada Zadra.
Visoka je 27 metara, neobičnog cilindričnog oblika, ima dvostruki unutrašnji prostor.
Spominje se u 10.stoljeću u djelu „O upravljanju državom“. Izvorno je bila posvećena Svewtom Trojstvu, no kasnije su joj promjenili ime. Građevnu zamisao crkve čine dvije koncentrične cilindrične zidne konstrukcije oko središnjeg kružnog prostora. Širi valjak tvori vanjsko oblo zidno oplošje crkve, kojemu su u pravcu istoka dodane tri polukružne apside u punoj visini dvokatnog prostora. Vanjska ploha zida ukrašena je plitkim lezenama, a s unutršnje strane polukružnim nišama. Mežu lezenama raspoređeni su i prozori. Podijeljena je na prizemlje i prvi kat. U prizemlju se oslanja na šest monumentalnih pilona , međusobno povezanih lukovima, i dva monolitna stupa koji se s tri luka otvaraju prema apsidama. Isti se raspored ponavlja i na prvom katu, ali su tamo otvori znatno niži. Do galerije na prvome katu se stiže zavojitim stubištem. Crkva ima troja vrata : glavna su postavljena nasuprot svetištu, a bočna s njegove lijeve i desne strane. Vjerovatno je jos prilikom građenja postala sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa uz katedralu Sv. Stošije.
Crkva je dugo izvan sakralne funkcije, a od 1893. do 1954. u njoj se nalazio zadarski Arheološki muzej.


Crkva sv.Križa u Ninu, 11.stoljeće

Crkva sv.Križa je najpoznatiji ninski građeni spomenik a poznata je i kao najmanja katedrala na svijetu. Nalazi se pokraj župne crkve. Građena je u 11.stoljeću, oblikom podsjeća na grčki jednokraki križ. Ima kubasti svod, vanjski dio je ukrašen nizom slijepih niša, kupola je nepravilnog elipsoidnog oblika koji se prem vrhu sužava. U dobu u kojem je građena služila je kao svojevrstan sat i kalendar (praćenje sunca). Za vrijeme hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u blizini. Na dovratniku s donje strane nalazi se ime župana Godeslava.






Crkva sv.Nikole u Prahuljama kod Nina, 12.stoljeće

Poviejsni podaci govore da se nalazila u Prahuljama u Zatonu, a važna je i za hrvatske dinastije i grad Nin. Prema narodnoj predaji u Ninu se krunilo sedam karljeva, nakon čega bi okrunjeni vladar u sjajnoj paratnji dojahao do crkve sv.Nikole. Tamo bi se predstavio narodu i u znak svoje kraljevske vlasti, sa humka bi maćem zasjekao na četiri strane svijeta. Crkvica je sazidana od malih uslojenih kamena na zemljanom humku kji se uzdiže iznad ninskog polja. Tlocrt crkvice čini trolist, svodovi oblikuju četverolist, a pravokutni ulazni krak je presvođen kalotom.
Crkvica je dugačka 5.90 metara, široka 5.70 metara, a visoka 6 metara (unutrašnje mjere), dok su zidovi debljine 50 centimetara. Zbog opasnosti od turaka u 16. ili 17. stoljeću nadograđuje se obrambeno krunište sa osam zubaca koje je služilo kao izvidnica. U crkvici se održava sveta misa na dan sv.Nikole, 6.prosinca, za zaštitu pomoraca i putnika. U novije vrijeme se održava sveta misa na spomendan sv.Marka.
Crkvica je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji.


22:17 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.